nedjelja, 20. prosinca 2009.

zaljuBljen u ljubav

Kada bih imao jedan komadić života, dokazivao bih ljudima koliko griješe kada
misle da se prestaju zaljubljivati kada ostare, a ne znaju da su zapravo ostarili kada se prestanu zaljubljivati.
Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta,
i podario mi komadić života, moguće je da ne bih kazao sve što mislim, ali
nesumnjivo bih mislio sve što kažem.
Stvari bih cijenio, ne po onome koliko vrijede, već po onome što znače.
Spavao bih manje, sanjao više, shvatio sam da svake minute koju provedemo
zatvorenih očiju gubimo šezdeset sekundi svjetlosti. Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slušao bih druge kada govore, i kako bih uživao u“sladoledu od čokolade“.
Kada bi mi Bog poklonio komadić života, oblačio bih se jednostavno izlagao
potrbuške suncu, ostavljajući otkrivenim ne samo tijelo već i dušu.
Boze moj, kad bih imao srce, ispisivao bih svoju mržnju na ledu, i čekao da
zagrije sunce. Slikao bih Van Gotovim snom na zvijezdama. Jednu Benedetijevu
poemu, a Seratovu pjesmu bih poklanjao kao serenadu u času svitanja.
Zalijevao bih ruže suzama, da bih osjetio bol njihovih bodlji, i strastveni
poljubac njihovih latica…Boze moj, kad bih imao jedan komadić života? Ne bih pustio da prođe ni jedan jedini dan, a da ne kažem ljudima koje volim da ih volim.
Uvjeravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi najbliži i živio bih
zaljubljen u ljubav.
Dokazivao bih ljudima koliko griješe kada misle da se prestaju zaljubljivati
kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada se prestanu zaljubljivati.
Djeci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauče letjeti.
Stare bih poučavao da smrt ne dolazi sa starošću već sa zaboravom.
Toliko sam stvari naučio od vas, ljudi… Naučio sam da čitav svijet želi živjeti na vrhu planine, a da ne zna da je istinska sreća u načinu savladavanja
litica. Shvatio sam da kada tek rođeno dijete stegne svojom malom sakom, po prvi put, prst svoga oca, da ga je uhvatilo zauvijek. Naučio sam da čovjek ima pravo gledati drugog odozgo jedino kada treba da mu pomogne da se uspravi.
Toliko sam toga mogao naučiti od vas, premda mi to neće biti od
veće koristi, jer kada me budu spakirali u onaj sanduk, ja ću na žalost početi
umirati…

Nema komentara:

Objavi komentar