Da,zaista ću te sresti...
Možda ću se saplesti ispred tebe sasvim slučajno,a možda ćeš se jednostavno zaljubiti u pramen koji mi uporno pada preko nosa,samo meni svojstven...
Pogledat ćeš me filmski nestvarno,i bit će to ljubav na prvi pogled.
Živjet ćemo zajedno.Ti i ja.
Budit ćeš me poljupcima i u proljeće puniti moju sobu jorgovanima...
Ispunit ćeš moju bajku,i voljet ću te zbog toga.
Voljet ćeš i ti mene.
Istinski,najjače-onako kako me niko nikada nije volio...
Imat ćeš nevjerojatno puno snage da zaliječiš svaki ožiljak na mojoj duši...
Zvati ćeš me onako,kako me niko nikada nije zvao.
Skinut ćeš Mjesec sa neba i staviti ga meni na dlan.
Kad zaplačem,znat ćeš da trebaš samo me zagrliti,i šutjeti...
Kad sam sretan ,znat ćeš da treba i to istrpjeti :)
Nikada te neću iritirati.
Biti ćeš moja sušta suprotnost,ali obožavat ćeš me zbog toga.
A ja ću ti,zauzvrat,pisati pjesme i recitirati neke odlomke,znaš ti koje...
I kad shvatiš da želiš sa mnom provesti ostatak života,uz latice ruža i puno bijelih leptirića ,znat ću da vise nisi običan,djetinji san...
Čekat ćeš prvi snijeg nestrpljivo koliko i ja,i zajedno ćemo,na zamagljenom prozorskom staklu,ispisati svoju bajku...Samo tvoju i moju...
*
Znam da hoćemo...
Jer ti si moje čudo,a ako u čuda dovoljno jako vjerujemo-ostvarit će se...
Nema komentara:
Objavi komentar