hladnoĆa

Samoća i tuga dolaze zajedno. Osjećaj hladnoće nije samo zbog vremena kakvo nas okružuje u prirode već i zbog hladnog osjećaja u organizmu !....... POnekad sam tražio ljubav nesuvislim rečenicama između redova stepenica napora.
nisam ništa pronašao, mislio sam da sAM POSTAO previše banalan, ali opet nadao sam se da ipak postoji osoba koja ce me zagrliti. Mnogo puta am čuo da sam emotivno inteligentna osoba, ali sto to meni zapravo značI ? kako ja to mogu tvrditi za sebe, i kako ja to mogu širiti okolo , DA JA SAM EMOTIVNO INTELIGENTNA OSOBA ?
užasan je osjećaj kada shvatiš da stojiš na hladnoći u beču samo da bi dobio jedan šugavi zagrljaj i da ti osoba kaže ti si vrlo inteligentan ! .. kako neka osoba može za sebe tvrditi da je inteligentna i dalje me muči, jer mislim ( dakle postojim ) da onaj tko tvrdi da je inteligentan zapravo nije, nema tu legitimnosti u zraku, nego obična parodija na običan život .
Pokušao sam pretrčati redove stepenica, i pokušao sam vjetar uloviti u staklenku samo da bi se ponovo osjećao živim, a toliko ljudi mi je reklo da imam predivne oči ... opet nešto što me iritira, jer ako ti se moje oči toliko sviđaju koliko tvrdiš , zašto ih onda ne dođeš poljubiti kada su pune suza !
mnogo je prepotentnosti u zraku i dođe mi da se emancipiram od samog sebe, jer želim se odmoriti od misli koje mi prolaze glavom....
srednjoškolci imaju misli o samoubojstvu, a zapravo su mnogi nesposobni učiniti takvo nešto ! zašto onda iskaljuju svoj bijes na drugima ako su nesretni , zašto jednostavno ne odu sa ovoga svijeta, ionako ima previše ljudi i ionako je preveliko zagađenje.

Ostao sam sam jer sam drugačiji, to je moja teorija, pokušao sam stavljati lažni osmjeh na lice samo da bi mozak mislio da sam sretan po položaju mišića na licu, i kratkotrajno je uspjelo, serotonin se stvorio, ali je ubrzo skrivećki i nestao, isto onako lažno kako je i nastao:
OStao sam sam da gledam, jer ambicije su velike, a ptica bez krila je tijelo bez ambicija. !
Razmišljao sam kako ja sebe gledam u svijetu, i napokon sam shvatio kako me ljudi iz okoline vide, i kako mi ne da ju priliku za napretkom u maloj sredini. U toj maloj sredini nema mjesta za mene, jer sve su pozicije u gradu popunjene a ja sam samo uljez koji se našao u gomili i kao da pričam stranim jezikom
svakako sam neshvaćen, svakako sam sam, i ostajem sam, jer kad sam se po prvi put zaljubio to nije bilo uzajamno jer jednostavno nitko nije mogao primijetiti što se nalazi iza plavih očiju. i tako ostao sam sam, frustriran, prepun seksualne energije da tipkam ovaj post samo da bi izbacio negativne emocije.
Ono što sam pokušavao tražiti je zagrljaj, nisam tražio besmislen sex, jer je nepotreban čovjeku, puno je bitniji poljubac, pogled i kratki ali slatki dodir ...
i zbog toga svega ostao sam sam da ležim na podu bez pokrivača i bez osobe koja će me doći zagrijati svojom ljubavi !
ako ste ikad ostali sami nađite pokrivač !